undefined domestic cat

domestic cat

Ponocni Zvuci

pogledi — Autor leklerk @ 03:32

U tisini noci, svaki zvuk biva opcinjavajuce jedinstven, gibak, zvonak, mocan i neukrotivo potpomognut nasom mastom.

Odjekuju zvuci gitare. Maria pjeva i kotrlja ono svoje R kroz grlo kao klikere. Negdje u daljini zamisljam meksicke sesire kako obezglavljeni lete u pozadini, ..mozda izmedju nekih kaktusa i zalaska sunca u nepreglednoj pustinji. Vjetar donosi Marijin napukli glas, u kojem se jos uvijek kotrljaju klikerRRRRRRi.

Vino je ovo dobro, nije spansko nazalost, odgovaralo bi situaciji jer bih mogla razbit flasu kad je iskapim i zaplesem flamenco, unatoc jasnoj i nepobitnoj cinjenici da sprat isod mene zive neki ljudi (sigurna sam u to, naime, vidjela sam im psa, a psi ne znaju sami da koriste usisivac i ostale potrepstine u stanu).

Zvecka casa na staklenom stolu. Zveckaju note okacene o plafon. Sve poskakuje u jasnim dvo-cetvrtinskim taktovima. Poskakuju ptice i perca na njihovim glavama. Poskakuje moja nesvarena misao i veselo se mijesa sa prasnjavim knjigama na poslednjim policama biblioteke.

Mijesa se i moj jezik, kako odmice noc, i sve vise postaje ljepljiva smjesa nekadasnjeg jedinstvenog, a danas tako bolno razdvojenog .... Zato treba plesati!

Ples je vazda isti, niko ga protumacit pogresno nece...

Treba plesati uvijek, a narocito kad ti se ne plese. Treba mrdat guzicu, tresti glavom, trupkat nogama, treba plesat.... uvijek ima neka muzika pisana bas za tebe...

 


Powered by blog.co.yu