undefined domestic cat

domestic cat

Mračne stvari

Dance Pilgrim — Autor leklerk @ 22:43

Ples toliko prožima moj život, da ne postoji događaj ili priča koju pre ili posle ne povežem sa iskustvom plesa.

Kad smo se pre neki dan vratili sa letovanja, dočekao nas je taksista sa onom starom “Treba li Vam prevoz?”. Nakon celovečernje žurke u autobusu, di su nam dijelovi tijela bili čudnovato ispremeštani i uglavljeni između sedišta i prozora, samo smo se prepustili toj rečenici “Treba nam, jašta nego nam treba…zajedno sa tušem, kavom i onim točkom za rastezanje, na kojem su mučili veštice!”. Mogao je da nas vozi i u prikolici traktora, mi bismo ćutale, eto u kakvom smo stanju bile. Ali nije bila prikolica, bila su pristojna kola; stale su sve 3 guzice i ogromni koferi, a čika taksista je bio pričljiv, iako je bila baš rana zora. Nije on uvijek bio taksista, jednom su mu ukrali taksi, a nije imao para da kupi drugi, pa je sa kumom čistio podrume. Da, da, to je ona rečenica koju čujete preko megafona dok se kombi sporo vozi između zgrada: “Čistimo podrume, odnosimo stare stvari, mašine, akumulatore…”. Kaže on da se svašta tu nađe i da se može dobro zaraditi. Ali ništa nije kao ona priča kad je jedan Ciga kod neke babe u podrumu našao sablju. Dala mu baba sablju da je nosi, šta će joj to gvožđe, a Ciga odneo na Sajam antikviteta na Slaviju. Bome, sablja na procjeni dostigla 17 hiljada evra. Eto ti ga na! Sablja neka turska, pripadala nekom paši, svilen gajtan i nešto urezano, ma čudo jedno. Eto, to je pouka: nikad ne znaš di te čeka blago.

Super je pričica. Lepo smo se zahvalili na vožnji i na priči.

Mislim ovih dana na podrum. Čeka me ovaj moj. Posećujem ga jednom godišnje. Ima svašta da se baci. Možda jednom nađem i neku sablju, mada sumnjam u tu mogućnost.

Podrumi su mračni. Svašta u njima živi.

Sećam se magije odlaska u pećinu tokom Zimskog plesa sa Johnom. Pećina je mračna. Svašta u njoj živi. Zaronili smo u mrak i ugasili svoje sveće. Čulo se udaljeno kapanje vode. Disanje plesača koji stoji blizu. Oči širom otvorene, ali mrak je neproziran. Kaže John, naše nesvjesno, ta duboka mračna pećina u nama u koju guramo sve i svja, je naša kutija sa blagom. U njoj žive svi naši potisnuti strahovi, sve zaboravljene pobjede, sve doživljene ljubavi, svaka slika cvijeta kojeg smo ikad vidjeli u životu, svaki miris, svaki zrak svjetla. Naše podsvjesno čuva za nas sve ono što nam u tom trenutku nije potrebno. A onda, kad napravimo inventar i veliko spremanje jednog razdoblja života, zagrabimo u tu kutiju sa blagom i izvučemo ono što nam treba u tom trenutku. Sjetimo se kako nas je strah upozorio na opasnost, kako nam se tijelo zaštitilo od bolesti, kako nas je tuga pročistila, kako nam je bijes pomogao da postavimo granice, kako nas je smijeh oslobađao, povezivao. I kad pronađemo traženo, upalimo prskalicu, razigrano svjetlo, da nam pokaže put napolje i da na svjetlu dana natenane razgledamo ulov. Taj me je ritual naučio da se ne plašim sebe i svojih mračnih dubina. Sa poverenjem sada zaronim u sebe i tražim ono što mi treba. Ne čekam Zimski ples. Prepustim se plesu sa poverenjem deteta, a ples mi kao treperava svijeća pokaže put.

Nije uvijek sablja, ali uvijek vrijedi milione na mojoj privatnoj aukciji.

 


Na početku

Dance Pilgrim — Autor leklerk @ 22:46

Prapočetak

Čini mi se da oduvijek pišem, a znam da je to iluzija; oduvijek dišem, a pisanje je onaj dio koji mi dozvoljava da uspostavim konekciju između mene i mene.

Disanje – pisanje – plesanje

plesacica

Prolaze godine, evo, kako tonem u čudesni svet plesa 5Ritmova. Praksa koja me čini početnikom iznova, bez obzira koliko puta da plešem i koliko novih slojeva sebe da dotaknem, uvek otkrijem da ima još jedan prag bola, jezero tuge, vulkančić besa, tornado radosti i čisti etar empatije.

 

Ponekad se osećam kao onaj lotosov cvijet  što raste iz božjeg pupka i ima hiljadu latica.

 

Ples je čarobna mantra, kao “Sezame otvori se”, na koju moja duša spremno pruža svoju nutrinu. Ubeđenja sam da je tu ključ beskonačnosti; u našim unutarnjim svetovima što, kao babuške, skrivaju se jedan u drugom.


Powered by blog.co.yu