undefined domestic cat

domestic cat

Dream a little dream on me...

pogledi — Autor leklerk @ 12:53

...nedelje su divne, sweet dreams, muzika iz crno-bijelih 50' i 60'. Zgrada je tako tiha, cuje se samo cvrchanje zaprshke iz komshijske kuhinje. Popodnevni TV program za cijelu obitelj. Shetnje prije ruchka. Mozda i masaza, kao preventiva od stresnutog ponedeljka. Jos nije ni 2 sata, i nedelja se lijeno proteze duz mog prozora.

i'm crazy for feeling so blue..ova pjesma vise ide uz neko lijeno ljeto na obali jezera dok vilin konjici skakucu okolo

a napolju je proljece sivo-hladno i uporno proklijalo, prolistalo, propupalo-zeleno..

 

 moon river.. pospano pjeva chika dok dan odmice uz poneku kap kise, divno je samo biti, postojati, uz odredjen napor da ne mislis na bilo kakvo sutra.

Umjesto pive
na ćošku
ja povučem
dim dva
i gledam u krošnje
što naspram neba
tamne
i preplićem misli
s avionima
što zaklanjaju
mjesecu vidik

Umjesto trač partija
uzmem čašu s ledom
i povučem
dim dva
dok papige
nakrivljenih glava
trepću s onim
očima od bibera
i smiješe se

Naspram tvog
nedolaska
ja tugom
povučem dim
dva
i smiješim se
ovim lijenim danima
što kao dim
raziđoše se

DAH

licna — Autor leklerk @ 00:09

    Bila je kao neka tropska biljka u porušenom stakleniku. Odjednom, više nije bilo uslova da diše, a dalje se nije moglo, korijenje je već zašlo duboko.

 

... Voljela je one trenutke pred sam kraj, kad bi prsti njegove lijeve ruke (a on je ljevak naravno) uhvatili nežno ali čvrsto njen vrat. Osetila bi tad kako joj žmarci brzinom misli plaze niz tijelo. To je neko posebno stanje tokom kojeg se ona prepuštala potpuno i uživala u tom gestu kojim je on potčinjava. O,kakva slast biti u vlasti; u milosti  i nemilosti.

Kakvo olakšanje što više ne mora da misli i da se krije iza teških odluka.

U tom trenutku, šta god da zatraži od nje, ona će uraditi. Njegov dah sasvim polako joj gađa potiljak, a onda se spušta niz ušnu školjku i klizi u uho kao jezik ljubavnika. Taj sladostasni ternutak pre nego što kaže da je kraj. 


ZABORAVI ME

pogledi — Autor leklerk @ 23:13

Grdno se varaš!

Ne pada mi na pamet da lelečem o tužnim ljubavima.

Stvar je posve drugačije prirode.

Radi se o onom dugmetu ‚‚zaboravi me‚‚ koje se smeši ispod svakog komentara koji smo nabrzinu otkucali na prijateljskom blogu.

Čuj, zaboravi me!!

Kako sad to može biti? Da li će te zaboraviti pisac redova ispod kojih ostavlješ komentar? Hoće li osetiti, u trenutku dok pritiskaš tu tipku, kako leden povetrac struji, a osećanje nečeg nepovratno izgubljenog ga preplavljuje? Da li će imati potrebu da iščitava komentare na svom blogu, uz neopisiv osećaj da mu nešto promiče? Da li će te sresti na ulici sa nesvesnim osmehom pozdrava, a onda zbunjeno požuriti dalje?

Kako nas to zaboravljaju?

I još gore... zašto bi mi hteli da budemo zaboravljeni? 


Powered by blog.co.yu