Male i velike smrti
Nema dana da se ne desi neka smrt u mom životu.
Umiru predrasude. Odumiru uzaludna nadanja. Sahranjujem udaljena sjećanja iz svog najranijeg života. Banalne smrti zgaženih insekata koji tumaraju svijetom; kišne gliste koje se razmazuju pod đonovima cipela.Kučići pored autoputa (barem mi se čini da su oni u većini slučajeva), čija creva nezgrapno vire iz utrobe. Crne hronike u novinama. Posljednje vijesti o tragičnim događajima. Nenadano otkriće da uz ime nekog poznanika sagovornici koriste "pokojni" ili "bog-da-mu dušu-prosti".
A onda i telefonski poziv. Osjetila sam kako su mi se noge odsjekle. Fotelja se prućila da me pridrži. Mobilni se skotrljao na tepih. U tom trenutku sam jasno čula kako mi želudac luči kiselinu u težnji da svari topovsko đule koje se tu zabilo.
Vrijeme prolazi. Ne mogu da se oprostim od tebe. Još nesvjesno planiram da odvojim jedan dan da svratim kad budem došla dole. Još uvijek čujem tvoj promukli glas kad prelistavam album. (...)
Prozaična smrt na praznični dan u La Serenissimi.