Plima
Vatra me napustila.
U vodi sam i tonem.
Oko mene zeleni mulj, prigušeni zvuci, pokoji sunčev zrak što se probija prelomljen.
Osijećam kako je voda gušća od ičeg što sam dosad iskusila; pokreti usporeni, misli nedovršene.
Ulažem ogroman napor da održim red.
Koji red?
Za koga ja to redarim?
Napuštam ugovorene sastanke, pravim rupe u kalendaru, pretjerujem sa hranom i pićem,
dajem cigaretama svaki slobodan dio pluća. Odlazim na reku i slušam cvrčke, gledam oblake i njušim kišu.
Voda postaje sveobuhvatna sila i na nebu i na zemlji,
ruši brane i plavi ona područja duše koja dugo nisu plakala.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi