grcka
grcki otoci su kao i dalmatinski,
borovi, iglice, pesak , sljunak, cvrcci..
jedino nedostaje onaj intenzivni miris
Mislila sam da je Skijathos nesto veliko, puno neverovatnih uzbudjenja! Neotkriveni deo raja!...
i svasta jos nesto...
ali eto mene u trajektnoj luci prepunoj turista kako se guram sa onom mojom cudovisnom torbom i tandrcem sa kineskim tockicima po grckom otoku.. sednem da popijem kapucino [a pijem ga samo zato sto se na svim jezicima isto kaze,pa se ne moram misliti gdje sam i sta pricam] pogledam oko sebe i shvatam da sam dosla kuci!
Kakav neotkriveni raj, bre! Ponistre toliko blizu jedna drugoj da komsije piju kavu i cakulaju svaki iz svoje sobe. Kalete izlizane od sunca i motorina. Miris soli i krema za suncanje. Macke i kucici. Zamor ljudi po stekatima. Konobari sto broje baksis. Marina prepuna jedrilica...
Ma ljudi moji, pa ja sam ovo vec vidila.
No, da budemo nacisto, to je i dalje raj...samo sto nikako da ukapiram da raj nije tamo, nego ovde na dohvat nase ruke :)
Mada priznajem..jedna me plaza fascinirala, mozda i zbog moje antifilantropicne zelje da se distanciram od ljudi svih rasa i oblika,
plaza na koju se moze doci samo brodom,
plaza koja je u podnozju kamenoloma, te za pijesak nema ni mjesta ni erozivnog trenutka,
plaza koja ima svoju cud i ne da svaki dan da joj se pridje..Lalarija
kad budem imala kucicu na moru, posadit cu je na brodic da se ljuljuska u jednoj ovakvoj uvali :)
...bila sam i u Atini, obisla otocice okolne, prosla sjeverni dio Grcke, ali Lalarija mi je favorit, jedna potpuno nezna uspomena