bijeg iz treceg cina
Kad nemate pametnija posla, a u šteku imate taman toliko para za burek i benzin, najbolje je da odete na neku od 4 strane svijeta.
Sve je relativno, i vjerovatno postoji više od 4 strane, ali koga to briga, bitno je da se kotrlja.Ljudi osnivaju razne grupe podrške za ovisnike o alkoholu, čokoladi, sexu….ali još se niko nije sjetio da osniva grupu za ljude sa opsesivnom potrebom da putuju, bilo gdje i bilo kad.
Možda bi se takva grupa mogla zvati “Kolumbo, vrati se kuci”!
Probudila sam se u autobusu (a ja nikad ne spavam u prevoznim sredstvima) i shvatila da je prošlo 10 minuta kako spavam. Iza prozora su se pružali pašnjaci Makedonije. Jedan sivi konj je mahao repom rastjerujući maglu i nepostojeće mušice. Svitalo je. Kao ukazanje pogodila me misao da sam ovisnik. Nepregledne ravnice, vrhovi planina, morski pejzaži, pustinja, zelenilo….nije bitno šta, ja moram da se krećem.
Perpetum mobile nije sprava, vec čovjek koji ne moze da se skrasi.
Ku-ku meni, šta ću sad!!A šta čovjek uopšte može, izvadila sam sendvič i stavila slušalice na uši, …Kolumbo, reci majstoru da isključi grijanje.