Ujutro su jutra cistija
Obecala sam da cu da pisem...
pa evo pisem. I dalje nemam bog zna sta da kazem. A i to sto kazem nema kvacice, pa zvucim kao lik iz crtanog filma... ali i tako je dobro valjda.
Htjela sam posatviti slike, ali blog je nekako stvar od rijeci satkan, bez obzira na lijenost citaoca i sklonost stripovanju i opakom letimicnom pojednostavljivanju svijeta.
Prosle sedmice sam bila na jednom od putovanja i uzivala sam u pauzama tisine. Radila sam one stvari koje kuci ne radim, ..kao sto je ustajanje u 7 i pijenje kafe na trgu dok macke traze hranu, a djubretari ciste lice grada.
Hahahaha...sad sam se sjetila djevojaka koje su lumpovale do ranog jutra. Lezale su na ulici i smijale se grohotom, a njihovi momci su samo bespomocno gledali u njih ne znajuci sta da rade sa tim smjehotresnim tijelima u minicima. A bilo je 8 ujutro, jutro je vec davno raskinulo sa zorom.
Ipak najljepse u tim jutrima je bio zrak, ravan i gladak kao staklo i mekan kao da i nije tu.
Eto, ne moze se reci da jutra nisu lijepa, ...ali ovde kuci imaju miris na zaboravljenu veceru, uzegla sjecanja i sve neke tako nimalo prijatne stvari.
A mozda predio i nije toliko rdjav koliko je nase oko sklono da ga takvim cini. Kao sto rece cika pjesnik.