undefined domestic cat

domestic cat

London, Londra, Londres, Londonium

putopisi — Autor leklerk @ 22:00
London je zelen.
           Ako sumnjate u ljubopitljivost Engleza, niste sigurni u ispravnost njihovog tradicionalnog dorucka, ili vas izludjuje voznja "pogresnom" stranom, u jedno budite sigurni: London je zeleni grad sa preko 30% uredno odrzavanih zelenih povrsina. I ljudi to obilato koriste; djeca trce bosa, lezi se, sunca, citaju se knjige, pije pivo i/ili kafa za poneti, jede se sladoled... i sve to na divnoj engleskoj travi koja nije uzalud tako poznata po mekoci i gustoci.
          Vreme u Londonu (i uopce u Engleskoj) je tema svakodnevnog razgovora, samo zbog toga sto se mijenja za tren oka. Cuvena posalica je: "Englesko ljeto?? Ah, propustio sam ga, bio sam u wc-u.
" Englezi vas tjese: "Ne svidja Vam se vrijeme, oh, samo malo sacekajte, sad ce da se promijeni."
           Engleska suzdrzanost? Hm? Oni su samo ljepo vaspitani i nece vas gnjaviti ako vide da ne zelite njihovo drustvo. A mi uopce nismo izgledali kao da ne zelimo drustvo, imali smo kartu Londona i izgubljan pogled; sami su nam prilazili da nam pomognu, nismo morali ni da ih pitamo. :)
            London treba obici pjeske, setnjom. A za to postoje dva dobra razloga: prvo, teren je uglavnom ravan, drugo, fasade su zapanjujuce lijepe i skladne.
        Shoping- obavezan!
         Rucak: imenujte bilo koju kuhinju- sigurno imaju taj restoran, ali bi bila prava steta da ne probate yorkshirski puding sa govedinom.
Nista sto biste nazvali fascinatno i egzoticno, ali vrlo ukusno i kao da je mama spremila. :) Inace, Englezi imaju tu sklonost ka jednostavnim jelima.
        I kad bolje razmislim oni su vrlo jednostavni ljudi. Stvari koriste jer su upotrebljive, i ne dozvoljavaju da postanu robovi tih istih stvari. Nikad necete videti nekog Engleza da je predobro obucen da bi seo na klupu u parku, ili na travu pored klupe, ako je klupa zauzeta. A osim toga nijedna akt-tasna nije toliko skupa da ne moze da bude spustena na trotoar pored bara dok u drugoj ruci drze neko pice, uglavnom pivo, a zene vecinom vino. Ista opustenost vazi i za metro. Ne znam da li je to zbog toga sto ne kupuju preskupu odecu, ili zato sto znaju da uzivaju u onim amlim stvarima u zivotu, koje su tako retke u histericno ubrzanom nacinu naseg zivota.

FATA i MORGANA

pogledi — Autor leklerk @ 22:18

Meni je to totalno ludilo, to kako ljudi bivaju privučeni pravdoljubivim gnjevom, kao da su sam Gospod Bog, bože-mi-prosti.

Mora da je to super trip, biti iznad svih ostalih. Mogu ja misliti i ovo i ono, ali ne mogu shvatiti trajnost zabluda da je posjedovanje trajni kvalitet, prosto povijesno, da ne kažem tisućljetno, pravo. I ne znam više jal' je govno jal' se pas posra'.

Inače viđam ljude kako se voze kojekude i koječim i to je njihovo građansko pravo. Kad srljaš u propast to je tvoja privatna stvar, sve dok ne povlačiš i druge u tom pravcu tvrdeći kako je to jedini ispravni.

Poludim kad mi samozvani nimbusi i kumulusi procjenjuju kvalitet i kvantitet. Ja bih ih kvalitetom pravo šicala u glavu, ali s druge strane ta reakcija samo govori o tome da ja imam neki problem...i sad se brinem oko toga, a stratosferični će morati sam da se izbori.

I u želji da usmjerim negdje bijesom izazvanu hemijsku reakciju, udrih po ovim tipkama...a nisu one krive, samo su crne .. što umije da onemogući ponoćno kucanje uz minimum osvjetljenja.

I u to ime moram da spomenem činjenicu koja me je zaprepastila pre neki dan (a nema veze ni sa čim gore navedenim), a to je da Francuzi flaširaju i prodaju španska vina.

Eto! Morala sam tradicionalno da spomenem vino, jer je oduvijek bilo nektar bogova. A kad pronađem neke interesantne podatke o povijesno-istorijskom razvoju istog, budem ih uobličila u neki post, čisto tradicije radi ..a i da malo razbijem ove uvrnuto depresivne postove.


"kitova peraja prepelice jaja"

pogledi — Autor leklerk @ 21:18

U mom frizideru stanuju cudne naseobine bakterija sposobnih da vas ucine vrlo  unutarnje prohodnim, ima ribljeg ulja, ali nema riba...ima i ulja od biljaka za koje ne biste povjerovali da daju ma makar i kap ulja...a nasla sam i nesto zeleno, kao ono sa sira gorgonzole, ali nije bilo sira...

I onda sam uzela mlada luka, soli i kuvane krtole. Ta nece meni valjda MrDrFeelgood objasnjavat zivot! Apsurd guru perioda. Uputstva za zivot u mans and womans casopisima, sto bljeste guzovima i trbuh-plocicama iz izloga papirnice.

Apsurd je da je proljece a ja jos zivim u Srbiji koja se globalno globalizira i neumitno tece kojekude...srecom na tepi jos nadjem seransak i mlada luka za salatu od uskrsnjih jaja koju jedemo 7 dana jer razvlacimo od uskrsa do vaskrsa.

Ehehehehhee...i onda zamisli ima jos budala koji u snovima kolju komsije i susjede, jebate zivot! Pa to je apsurd!

Di cemo mi bit za 50 godina! Prosto se userem od straha kad razmislim i shvatim da cu vjerojatno bit jos ziva.....


Čarobnica Kissa

putopisi — Autor leklerk @ 18:30

Kissa je imala 19 godina kad je umrla. Imala je pojas nevinosti upleten od perlica. Razgovarala je sa duhovima. Imala je drvo koje je posedovalo moc da granom uperenom prema zapadu čuva njen put kući. Divlja stvorenja Gornjeg i Donjeg sveta su je opsjedala. Uz ritam bubnjeva plesala je svoj derviški ples i u transu molila duhove da poštede njen narod. Duge zime je preživila sa lakoćom. Njen otac je uzgajao konje. Brat je lovio male krznene životinje i prodavao ih ljudima sa zapada.

Kissa je bila najmoćnija. Veliki strah je vladao ako bi se naljutila.

Kissa je umrla od upale pluća.

Sahranili su je u grobu na najljepšem brdu. Zašili su joj rukave da ne baca čini i posle smrti. Svezali su je konopom da ne pleše i u smrti svoj derviški ples. Plašili su je se i mrtve.

Plašili su se njenih moći i nakon 300 godina.

Kissa je bila čarobnica. Kissa je bila dijete.


Ponocni Zvuci

pogledi — Autor leklerk @ 03:32

U tisini noci, svaki zvuk biva opcinjavajuce jedinstven, gibak, zvonak, mocan i neukrotivo potpomognut nasom mastom.

Odjekuju zvuci gitare. Maria pjeva i kotrlja ono svoje R kroz grlo kao klikere. Negdje u daljini zamisljam meksicke sesire kako obezglavljeni lete u pozadini, ..mozda izmedju nekih kaktusa i zalaska sunca u nepreglednoj pustinji. Vjetar donosi Marijin napukli glas, u kojem se jos uvijek kotrljaju klikerRRRRRRi.

Vino je ovo dobro, nije spansko nazalost, odgovaralo bi situaciji jer bih mogla razbit flasu kad je iskapim i zaplesem flamenco, unatoc jasnoj i nepobitnoj cinjenici da sprat isod mene zive neki ljudi (sigurna sam u to, naime, vidjela sam im psa, a psi ne znaju sami da koriste usisivac i ostale potrepstine u stanu).

Zvecka casa na staklenom stolu. Zveckaju note okacene o plafon. Sve poskakuje u jasnim dvo-cetvrtinskim taktovima. Poskakuju ptice i perca na njihovim glavama. Poskakuje moja nesvarena misao i veselo se mijesa sa prasnjavim knjigama na poslednjim policama biblioteke.

Mijesa se i moj jezik, kako odmice noc, i sve vise postaje ljepljiva smjesa nekadasnjeg jedinstvenog, a danas tako bolno razdvojenog .... Zato treba plesati!

Ples je vazda isti, niko ga protumacit pogresno nece...

Treba plesati uvijek, a narocito kad ti se ne plese. Treba mrdat guzicu, tresti glavom, trupkat nogama, treba plesat.... uvijek ima neka muzika pisana bas za tebe...

 


Male i velike smrti

licna — Autor leklerk @ 21:56

Nema dana da se ne desi neka smrt u mom životu.

Umiru predrasude. Odumiru uzaludna nadanja. Sahranjujem udaljena sjećanja iz svog najranijeg života. Banalne smrti zgaženih insekata koji tumaraju svijetom; kišne gliste koje se razmazuju pod đonovima cipela.Kučići pored autoputa (barem mi se čini da su oni u većini slučajeva), čija creva nezgrapno vire iz utrobe. Crne hronike u novinama. Posljednje vijesti o tragičnim događajima. Nenadano otkriće da uz ime nekog poznanika sagovornici koriste "pokojni" ili "bog-da-mu dušu-prosti".

A onda i telefonski poziv. Osjetila sam kako su mi se noge odsjekle. Fotelja se prućila da me pridrži. Mobilni se skotrljao na tepih. U tom trenutku sam jasno čula kako mi želudac luči kiselinu u težnji da svari topovsko đule koje se tu zabilo. 

Vrijeme prolazi. Ne mogu da se oprostim od tebe. Još nesvjesno planiram da odvojim jedan dan da svratim kad budem došla dole. Još uvijek čujem tvoj promukli glas kad prelistavam album. (...)

Prozaična smrt na praznični dan u La Serenissimi. 


jesen je na pragu

pogledi — Autor leklerk @ 22:37

Voce ima tu privilegiju da raste u raju...

za razliku od nas ljudi, koji rastemo di stignemo :)

ali kad tek oprani grozd prinesete ustima, i zubima otkinete samo jednu bobu dok vam kapi vode padaju po bradi i grudima, mozete da mislite samo na taj ukus zrelog i prskanje slatkog kad zubi probiju opnu...

 jer voce, ..ehej!.. voce vam je cista slast sunca skupljena u mirisu i okusu..

 


..nesto licno bez naslova

licna — Autor leklerk @ 23:31

Bas je tesko menjati sebe, kao da meljes kamenje zubima.

Otkrila sma da umem da pricam i o onom sto ne poznajem uopste, da li je to urodjena ili stecena osobina.

Svidela mi se danas emisija o Frojdu na stB.

Noge me bole, mislim da im je tesko da me nose kroz zivot.

Banjicka suma je cudeesna, iako je samo sumarak.

Da li velicina odredjuje znacaj? Ako ne, onda je jutarnje ustajanje iz kreveta dzinovski pomak u svacijem zivotu.

Moram da vjezbam da iskljucim autocenzuru.

Zadovoljna sam.

 (Dalje)

SUDAR SA SPANIJOM

putopisi — Autor leklerk @ 23:38

Jedva smo docekali dan da krenemo. Ja sam ih natjerala da dodjemo dva sata ranije i da se prvi cekiramo.

 

Uspjeli smo ugrabit mjesto do prozora. Nisam ispustala aparat iz ruku. Najdivnije su mi bile Alpe, da li zbog snijega ili zato sto se tako nenadano pojavljuju, nisam jos sigurna.

 

 


Na aerodromu smo brzo pronasli izlaz, ali smo morali da pauziramo da moja sestra zapali cigaru. Tu smo izgubili vec 10 minuta u startu, i stigli bi mi na taj metro da nismo cekali red na automatima za kartu. Njih dvoje su uzeli kartu, a kad sam ja dosla na red- nestalo je papira za stampanje. Baksuz!! Trci do drugog automata, provlaci one nenormalno ogromne kofere kroz rotirajuca vrata, trci na peron....i...ispred nosa nam ode voz. Pu!! bem ti zemlju...cekali smo sledecih pola sata.

 

Imali smo jedno presjedanje, sto je podrazumjevalo nenormalno dugacak hodnik i nekoliko nivoa stepenica do druge linije. In any way, stigli smo. A onda su Pedju uhvatila vrata od metroa. Ajme  majko sta sam se uplasila. Voz moze da krene i da ga baci pod sine, a oni ljudi unutra NISTA. Vuci njega nazad, psuj, zapomazi. Dok se neka bakica nije smilovala i   pritisla neku rucicu za otvaranje vrata. Sve je trajalo nepun minut, ali meni je izgledalo kao vjecnost.
Ok, znaci tako, no more nice guy, sad kad dodje metro laktaj se kao u gradskom prevozu kod kuce, kakva kultura, kakva evropa, brate!!

Hostel nam je bio nedaloko od Ramble. Ma na super je mjestu, ali nocu da se uplasis od faca koje se muvaju tuda. Kao da si pomjiesao Vozdovac i Dorcol sa Bronxom i stavio sve to u ulicu crvenih fenjera u Amsterdanu. Ludnica!

 

 


Cika Luis je Kinez i skroz je simpa.

 

Sve imamo sto nam treba. Pravimo kratku setnju do pola dva ujutro i pri tom sasvim nenadano naljecemo na tzv. gay street, promuvamo se, odemo do gata a onda kuci da spavamo.

 

Zid od kupatila je pregradni zid i nije spojen sa plafonom, smijemo se odlascima u wc jer zvucni efekti su uznemirujuci. Ok, bar ima klimu. Pokusavamo da gledamo spansku televiziju, ali se brzo umaramo i konacno zaspemo.
Prvi dan u Spaniji je pun stresa iz Beograda.


trenutak povratka kuci

pogledi — Autor leklerk @ 11:36

iako sam se vratila s puta pre 5 dana, jos uvijek dolazim kuci...

    ..po coskovima otkrivam zaboravljenu paucinu, iz ladica izvlacim podsjetnike za uradit, nanovo perem robu, bacam budjavo iz frizidera... stotinu stvari koje su strpljivo cekale na mene. Ne mogu da se otmem utisku da je moj stan ziv i spreman za dijalog. Navikavam se opat na poznate obline i udubljenja. Kapanje vode s plafona kad komsiji procuri masina [nisu sve one reklame ipak uzalud], i nekako mic po mic dolazim svijesti da ja tu zivim ...opet.

......Kao mala, volila sam da boravim u hotelskim sobama, to je za mene bio kao boravak u nekom drugom stanu na kratko. Kao da se igras zivota negdje drugo. [a seljakala sam se dovoljno u djetinjstvu, te nije ni cudo odakle mi takve sklonosti] Pa ni kao odraslu osobu nije me napustio taj osjecaj. Ja volim te male smrti kuce, koja ostaje zaboravljena dok ja lutam po tudjim housima, casama i tomeslicnim kucama. 

I dok ja uzivam u igranju zivota u nekom drugom gradu, moja kuca mirno i stalozeno ceka da se vratim. Osjecam ponekad kako mi se opire i ne zeli odmah da me primi nazad. Te nam treba vise dana da se usaglasimo. A ponekad me prigrli odmah i mudro nesto cuti.

Kuce su kao majke. Udomljuju nasa tijela i dusu.

 

 


Ujutro su jutra cistija

pogledi — Autor leklerk @ 22:12

Obecala sam da cu da pisem...

pa evo pisem. I dalje nemam bog zna sta da kazem. A i to sto kazem nema kvacice, pa zvucim kao lik iz crtanog filma... ali i tako je dobro valjda.

Htjela sam posatviti slike, ali blog je nekako stvar od rijeci satkan, bez obzira na lijenost citaoca i sklonost stripovanju i opakom letimicnom pojednostavljivanju svijeta.

    Prosle sedmice sam bila na jednom od putovanja i uzivala sam u pauzama tisine. Radila sam one stvari koje kuci ne radim, ..kao sto je ustajanje u 7 i pijenje kafe na trgu dok macke traze hranu, a djubretari ciste lice grada.

Hahahaha...sad sam se sjetila djevojaka koje su lumpovale do ranog jutra. Lezale su na ulici i smijale se grohotom, a njihovi momci su samo bespomocno gledali u njih ne znajuci sta da rade sa  tim smjehotresnim tijelima u minicima. A bilo je 8 ujutro, jutro je vec davno raskinulo sa zorom.

 

Ipak najljepse u tim jutrima je bio zrak, ravan i gladak kao staklo i mekan kao da i nije tu.

Eto, ne moze se reci da jutra nisu lijepa, ...ali ovde kuci imaju miris na zaboravljenu veceru, uzegla sjecanja i sve neke tako nimalo prijatne stvari.

A mozda predio i nije toliko rdjav koliko je nase oko sklono da ga takvim cini. Kao sto rece cika pjesnik. 


oDmor

pogledi — Autor leklerk @ 15:10

ima raznih vrsta odmora,

ali mene relaxsira dnevno spartanje po supermarketima, dok izmedju gondola rolam kolica, napravim tri kruga i potrosim jako puno vremena jer se ne snalazim u prostoru i los sam vozac, ali jos nisam izazvala sudar, mada sam jednom uzela tudja kolica i provozala ih dobar deo kruga dok nisam primetila da namirnice nisu moje...

volim da setam supermarketima jer ne mislim ni o cemu, a to tamo nije mnogo upadljivo, slusam muziku i imam izgovor da budem sama i trosim vreme ni na sta...

vazno je samo da nesto stavim u korpu i onda postajem nevidljiva, samo sam jedan od beskonacno  mnogo kupaca u redu za jednu od 143 kase...

 to je moj dnevni zen

 

dodatak:

hladno pivo

"  pod neonom hipermarketa
gdje nasmijana lica guraju kolica
u naručju jeftinijeg svijeta
tamo nas čeka,tebe i mene
blistava sreća u pola cijene "

:) :slikamackakezala: 


oPusteno oTpusteno

Generalna — Autor leklerk @ 23:47

Danas sam dala otkaz. To je moj prvi zvanicni regularni otkaz.

 Eto, cestitam sama sebi kako sam presla jos jednu stepenicu na skalinama odraslosti.

 

Savrsen dan za davanje otkaza je onaj kad ne kasnite na posao. Kad sve uradite savrseno i nema guzve. Savrsen dan je onaj kad se otkazete, a gazda vas potapse po ramenu i prognozira vam da cete da se vratite kroz koju godinu jer "nikom nije lepse neg je nam".

 

....A za to vreme...

 

osmeh ne silazi sa vaseg lica jer je savrseni dan petak, i vi imate ceo vikend da uzivate u cinjenici da vas niko vise ne uslovljava i da ne morate da se grcite od straha od kazne i da su sve obaveze zavrsene i da je godisnji odmor jos malo pa na pragu...

:)

kakav divan opusteno otpusten dan

:)


ritam plesa

pogledi — Autor leklerk @ 20:58

U medjuvremenu, otkrila sam da se ne putuje samo prema napolje, ima i divnih unutarnjih putovanja.

I to ne misticnih dok sedite na obali Gange, ili mantrate na vrhu planine,

nego tek dok plesete, ali zbilja kao da vas niko ne gleda. I tako da vam igra svaki deo tela u unutarnjem ritmu i harmoniji sa zvucima muzike.

Uzivala sma u plesu ovaj vikend. Sest sati bez prestanka sam plesala, a nisam bila na ekserima. Osjetila sam kao mi znoj curi s vrha glave preko nosa, a onda u nekoj sumanutoj pirueti zavrsava negde na podu.

Shamansko oslobadjanje kroz ples, pa znali su ljudi oduvijek sta je dobro. Nismo palili vatru oko koje bi djuskali, ali nije iskljuceno da necemo i to priredimo.

Pa ljeto tek pochinje!

Dragi moji, pocela sam ovaj blog zarad sebe,

a sad hvatam sebe kako vam se obracam i delim neka odusevljenja sa vama u nadi da i vi uzivate u svojim ludostima i malim srecama

:) 


Besplatni zagrljaji

licna — Autor leklerk @ 00:07

besplatni zagrljaji

koje sam dobila od poznatih i nepoznatih ljudi

su pokrivac za ove neusnule noci

..Imala sam rodjendan koji sam pazljivo podelila na dva predivna vikenda, 4 sharmantna dana, 64 urnebesna sata, u kojima su minute bile praskave i sharene. Pametno sam se to setila. Odvojila sam najlepse sate, kao kad biste sa omiljenih kolaca odgrizli samo one najsladje delove. Shlag iz eklera, toplu marmeladu iz krafne i zele sa vocnog kolaca. Sa uzivanjem sam ih podelila sa najdrazima. A moji mili i brizni prijatelji su bili nezni i veseli, pokusavajuci da trenutke ucine nestvarno belim i zacaranim.

Pozdravljam sva ta srca koja se ne plase da vole, koja se ne ustrucavaju da brinu, i koja se ne susprezu da daju. Volim VAS!!

 


Powered by blog.co.yu