domestic cat

grcki otoci su kao i dalmatinski,

borovi, iglice, pesak , sljunak, cvrcci..

jedino nedostaje onaj intenzivni miris

 (Dalje)

...zelja za pisanjem stize iz razlicitih dijelova tijela, i to nema veze sa anatomskom sposobnoscu za istim.. ja uglavnom to nekako osjetim kao pritisak u grudnom kosu koji tjera ruke da ubacuju mnogo hrane u usta ili duvanskog dima u pluca... ponekad prodju eoni pre nego sto bilo koje slovo i dopre do udaljenih nukleusa, a ponekad se natalozeni treptaji zivota sliju u jedan smisleni slap sto iznenadi i mene i one koji slusaju... pisac ti dodje kao neka baterija koja mora povremeno da se potpuno isprazni kako bi funkcionisala ispravno, akumulator, generator ili vec neka takva masina... ej, vidim da se sad broje recenice u postu! zasto? broj recenica ne garantuje smislenost, ..jedan je cika napisao cijeli roman u samo jednoj recenici.. rijeci nisu za brojanje, osim ako vam stvarno nije dosadno ili se nalazite na pustom ostrvu ili imate neki matematicki poremecaj :) ...o, boze, bio bi to dobar crtani...hihihih

Dalmacija mirise na smolu, na tek raspuknutu smokvu i na morske trave.

Kad dodjete u dalmaciju, sjetite se da su Rimljani tu pravili svoje gradove, ne zato sto im je ponestalo goriva, vec sto im se dusa napila ljepote.

Primjetit cete da se u Dalmaciji ljudi pozdravljaju sa : Zdravi bili! ...kakav divan nacin da nekom pozelite lijep i uspjesan dan.

U ovom blogu nema slika, jer fotografije ne nose mirise, to nose samo nasa sjecanja.

Otidjite u Dalmaciju i sjedite u suton na obalu mora i cutite dok vas sunce ljubi za laku noc,

shvatit cete da je bensedin izlisan proizvod.

"...apsolutno me ne interesuje sta imas da kazes!!!- vikala je iz sveg glasa u sebi, dok je stajala u tom uskom hodniku, a decje torbe su je gurale u ledja i lice poput nasrtljivih putnika podzemne zeleznice... ...-uostalom ja nikad necu biti tvoja zena, ili bilo cija, necu imati taj slatki osmeh i razumevanje, ...i sve u svemu ti od mene to i ne trazis, ti nikad nista ne trazis, ja ne znam sta ti zelis da ja budem!!!!- -..ti si poput dobro savladanog igraca u nerazumljivoj kineskoj opereti, dobro izgledas, ali nikog nije briga sta pricas ...ahahahhhah-

-JUG JE TAMO GDE LJUDI PEVAJU NA ULICI-

Jeste, Rim je vječni grad, to stoji sasvim neosporno, ali kad vidite sve iz priručnika za turiste pripravnike, svakako odite u Napulj.

Široki, prenapučeni Napulj, koji ne prestaje da se smeje.

 

 (Dalje)

-KAD NEMA USISIVAČA, KUDA SMESTITI SVE TE KUĆE i ISTORIJU?-

 

 (Dalje)

 (Dalje)

-STOCKHOLM IZ JEDNOG PRIVATNOG UGLA-

FIZIOLOGIJA I KLIMATSKE PRILIKE

 (Dalje)

ZAŠTO PATKE LETUJU U ŠVEDSKOJ?

 (Dalje)

-STOCKHOLM IZ JEDNOG PRIVATNOG UGLA-

 (Dalje)

..nema tog problema u nasoj porodici koji nije bio rjesen- na kraju..

ako smo i imali okrsaje vredne epskog pomena, gde se trece koleno pominje u ulozi dobre vile, to nije bilo nista naspram virtuoznih pomirenja koje je moja majka pretakala u recepte,

nekako po pravilu za izvinjenje s njene strane koristila je slatko, ..kolachi, "torte za 3 minuta", slatka peciva i sve sto nivo glukoze dize do neslucenih visina srece i postojanosti,

a za oca je imala mesne pite, bureke, buredzike, ..mleveno meso uglavnom [sta bi sad psihoanaliza uradila od ovih nekoliko prideva, i-ha!]..i jos k tome pechenje...[i rezanci s makom, sto rece balash]

nakon reci koje su izgoverene u besu, sa ovim njenim gurmanlucima je islo samo: "hajte, jedite.." [gde se nepostojano h nikako nije gubilo]

i dan danas kad sam besna, lepo sednem i ko chovek se najedem: kasiku u ruke pa udri po eurokremu..nek se zna!

 

Preko ruba crvenog vina
sto mirisom podsjeca na tebe
pogodi me bez rijeci
tvoj pogled

ma sve je to sasvim ok,

nema problema stvarno...

zivot je cudno zamrseno klupko  i niko ne ocekuje da tece med i mlijeko, ali ipak negdje duboko u dusi ti se nadas da ce biti ipak malo bolje,malo vise, samo malo...mada nam nikad to malo nije dosta

zadnjih dana me stizu neke tuge, d-molovi na sve strane, sjetne price, male smrti duse, a zrak je divan, mekan, vjetar njezno grli i sve je ok, i sunchane ulice i tamnoplava hladovina, nema mjesta nevolji...

joj, zaboravila sam danas da si njen, poptuno me ophrvala njeznost, ti si imao onaj pogled tek probudjene machke, kao da si dugo lezao u necijem krilu... da li proslost ima istu rutinu, posjecuje li nas, ponavlja li se... tebe bih ponovila bez razmisljanja i bez kajanja, makar grizla kamen posle...buducnost ionako ne postoji, to je samo propaganda, mi smo zarobljeni u sadasnjosti i ne poznajemo trajanja..

Sedela je tražeći pogledom barem neku tačku oslonca, ne da pokrene zemlju, već tek da zadrži sebe samu od sunovrata.

Ako još jednom bude morala da prisustvuje njihovoj svađi, lepo će da skoči kroz prozor pa nek oni vide šta će s tom mrljom na pločniku.

Sjećanja iz djetinjstav su puna slomljenih lustera, masnica, svađa, treskanja vratima i po neki raskrvavljen obraz. Tad joj nije bilo čudno, mislila je da tako svi žive.. u latentnom strahu da ne probude vjekovni bijes pater familijasa. Ni dan danas te veze nisu raskinute, i ne zna na koga je više bijesna; oca što je takav siledžija, ili majku što nije imala snage da ode.

U jedno je bila sigurna, nikad se neće udati, ako svi brakovi zapadaju u krizu i njen će...a ona ne želi da bude na mjestu tog muža koji će istrpiti tad pokuljali bijes..bila bi u stanju i da ubije, sigurna je u to...samo iz tog razloga u kući ne drži vatreno oružije..

samo sjedi mirno i gleda u daljinu...i čeka da prođe, da utihnu glasovi iz kuhinje, da se začuje i posljednje šuštanje metle koja skuplja ostatke razbijenog posuđa..

da li će znati svojoj djeci biti nježna i dobra?

ako se i desi da mi misli zalutaju u otadžbinu svih mrmota gdje se stvari po difoltu ponavljaju, onda me odande izvuče obavezno neka njegova smiješna priča ili domaći zadatak..

ne znam da li se vama dešava da ste u prijateljskim vezama sa ljudima koji vas uopšte samo nerviraju jer su potpuno drugačiji od vas- i to u svakom pogledu!...a vi ih ipak volite, i radite sve one glupe stvari koje vas nerviraju čak pre nego što razmislite o sociološkim pogodnostima istih... zasuta sam, od strane tog mog prijatelja,  nepreglednim morem nepotrebnih informacija, i nikad ne kapiram kad se on nervira oko nečega jer mi djeluje potpuno glupo i bespotrebno, ...no, ipak odslušam sve što ima da mi kaže i duboko suosjećam sa svim njegovim bedastoćama,

valjda iz nekog unutrašnjeg neponovljivog osjećaja da ja isto tako njemu izgledam , ...i ne samo njemu...ali to je već drugi par cipela